Pa dobrodošli u novu! Po svemu sudeći ona donosi nešto novo, novu energiju, novi elan, nove izazove, nove pobjede, nova iskušenja…mnogo toga novoga. Ali mi ljudi se plašimo novih stvari, mislim mogu biti nove, ali samo ako su poznato nove, ako su nepoznato nove onda bolje da ih nema  Barem u početku, dok ih ne upoznamo. Zato bih se danas malo osvrnula na tu tematiku novoga.

 

Kao i svi i ja volim nove stvari, novu odjeću, nov namještaj, novi mobitel itd. Sve te nove stvari nose poruku svježe i nove energije, zato ih toliko i volimo, a ne uvijek zato što su nam nužno potrebne 

Zato se i ove godine veselimo novoj godini, jer znamo da donosi nešto novo!

Da, ali samo do prvog problema, jer smo već kod prve prepreke zastali i počeli preklinjati novu godinu, jer nam je u staroj ipak bilo ljepše! U staroj godini smo znali što nas očekuje, znali smo gdje izlazi sunce i gdje zalazi, nekako smo se već uhodali u toj staroj, jer ipak je ona poznata, a u novoj? U novoj naš čekaju nove stvari kao male svjećice iznenađenja na putu,  koje mogu biti opasne, a mogu nam i osvijetliti put! Doduše, ne vjerujem baš previše da mogu biti opasne, ali nam se takvima mogu činiti.

 

I tako mi ušetasmo i naiđemo na prvu prepreku i zaboravim sve što smo do sad učili o miru, o zenu, o ljubavi i svemu ostalome što čuva naš unutarnji mir. Po putu od jedne do druge situacije i problema već totalno zaboravimo što smo htjeli na početku godine, a izgubimo i sav elan kojim smo to željeli. Danas ću pisati o tome kako to izbjeći i ostati s elanom i pozitivnom energijom u dobrom odnosu 

 

Činjenica je da se život svakim danom razvija, a razvija se upravo zato što svakim danom donosi nešto novo! Pa zašto se onda bojimo novoga? Jer je nepoznato i jer nas nitko nije učio kako da se nosimo s novim i nepoznatim. Nekada te nepoznate i nove stvari nisu samo cvijeće, leptirići i mirisne ljubičice, život nam nekada donese i onu drugu stranu, tamniju stranu života. Ali poput jin i jang znaka, poznato je da u svemu bijelom postoji nešto crno te u svemu crnom postoji nešto bijelo. Ili ako želite, u svakoj i najvećoj tami u našim životima, u samoj srži iste, je ništa drugo nego svjetlo! Svjetlo iz kojeg smo svi nastali. Bježanje od tame, zatvaranje očiju pred njom ili potiskivanje tame, u obliku potiskivanja naših teških emocija koje nosimo, nije previše prosperitetan način nošenja s njom, zapravo to više shvaćam kao bježanje i negiranje, i to ne nečega crnoga izvana, već samih sebe, u čemu se ogleda jedna vrsta ne-voljenja sebe. Tama svakako nije nešto što trebamo ignorirati, vrlo često to radimo jer se ne znamo nositi s njom i jer je prebolno suočiti se s našim tamnim stranama. Ali pogodite što? One postoje priznali mi to ili ne!

Negirajući i ignorirajući tešku energiju koju nosimo, potiskujemo ju dublje i blokiramo da se izrazi i postane slobodna, dio ljubavi i svjetla! Veliko je pitanje kako da se nosimo s istom? Dajte joj prostora! Ako osjetite bilo koju tešku emociju (koja vas crpi, umara i uzima vam energiju) sjednite nasuprot nje, proširite se i dajte joj da se proširi te promatrajte što će se dogoditi. Dogodit će se čudo! A to je da će taj loš osje

ćaj, kad “osjeti” da je prihvaćen, da mu dajete prostora i razumijevanja, sam po sebi iščeznuti. Baš kao i onaj stari savjet za rješavanje straha – “Da bi se riješili straha morate se suočiti sa njime”.