Blog

Anksioznost, odnosno tjeskoba, je po definiciji stanje izrazite neugode, napetosti, stresa, iracionalnog lošeg predosjećaja, te često panike. Za razliku od straha, anksioznost je stanje izazvano brigom i strahom oko budućih i zamišljenih prijetećih situacija, dok se sa strahom suočavamo u stvarno prijetećoj situaciji.

Anksioznost nas paralizira, frustrira, nervira i degradira, često uništava odnose i narušava kvalitetu života. Baš zbog toga je percipirana kao neprijatelj našeg mentalnog zdravlja, ali što ako je sagledamo kroz prizmu učenja i prilike za razvoj unutrašnje snage? Umesto da je promatramo isključivo kao izvor stresa, možemo je promatrati kao učitelja koji nas vodi ka dubljem razumijevanju sebe i razvoju neophodnih vještina.

Sukadno tome u radu sa klijentima sam naišla na vrlo vrijedna učenja koje ovo zahtjevno stanje donosi. 

U prošlosti nas je anksioznost pripremala na moguće po život pogubne scenarije, dok se danas anksioznost aktivira na puno manje prijetnje. Takva postavka stvari nas čini češće alarmiranima nego prije, stoga je prijeko trebno poduzeti korake za razumijevanje i iscjeljenje.

 

 

Identificirati i jasno vidjeti negativne razgovore u glavi pomaže odlijepiti se od ideje da je sve što um stvori istina.

Velik dio rada na sebi čini razumijevanje kako naš um sadrži skup algoritama i programa po kojima smo se naučili ponašati (najvećim dijelom nesvjesno).Ti programi ponekad stvaraju nesvjene i ne željene razgovore u glavi koji, u želji da nas zaštite, često odvedu u smjeru anksioznosti. Upoznavajući sebe i svoju istinu postajemo svjesniji negativnih razgovora, i jačamo unutarnju moć razlučivanja i odlučivanja o daljnjem tijeku misli.

 

Naše društvo je okrenuto postignućima, izvrsnosti i rezultatima. I da to nije tako, danas ne bismo imali obilje koje uživamo. No kada taj pritisak postane presnažan razmljivo je da se sustav preoptereti i kao rezultat dobijemo loš dan. Kao i u svemu riječ balans je ključna kod održavanja dobrog stanja. Upoznajući sebe upoznajemo svoje granice i mogućnosti, te dobivamo moć prilagoditi svoj život sebi. Time nećemo moći utjecati na vanjske okolnosti, no možemo osigurati sebi dovoljno razumijevanja kada se dogodi loš dan.

 

Prilikom doživljavanja anksioznosti smo otišli u budućnost ili neko zamišljeno vrijeme i unutar sebe doživljavamo strah uslijed isto tako zamišljene prijetnje. Usmjereno fokusirano disanje pomaže vratiti se u sadašnji trenutak i vratiti um u sada i ovdje kako bi primio signal da stvarna prijetnja ne postoji.

Ovdje možete koristiti tehniku disanja u područje bubrega i donji dio leđa dok ležite na leđima sa savinutim koljenima. Udah neka bude dug 4 sekundi, a izdah 5 ili 6 sekundi. Ponavljajte dok se ne vratite u svoje tijelo!

 

Određeni broj klijenata, kada dođe na savjetovanje i terapiju u sebi imaju osjećaj da sa njima nešto nije u redu. Da su na neki način pokidani, zli ili neprihvatljivi.

Istina je da svatko unutar sebe nosi obe strane medalje, i obje imaju svoju svrhu. No snaga koju nosimo je u tome što i kako odlučimo reagirati u skladu sa svojom svrhom.

Svi ponekad mislimo da nismo ok, no ukoliko te to vjerovanje preuzima, potrudi se pomoći si i odluči se na terapiju ili neku drugu vrstu pomoći. 

 

Ponekada imamo ideju o sebi kako uvijek trebamo biti najbolji; ujutro se probuditi veseli i raspoloženi za osvojiti nove vrhove, no u realnosti se probudimo neraspoloženi i teški. Obuzimaju nas strahovi, nezadovoljstva i razne druge nedaće. U tim trenutcima pomaže razumijevanje koje ćemo si sami pružiti. 

Njegovati nježnost prema sebi u konkretnom slučaju znači da ćemo imati razumijevanja i strpljenja sa sobom u trenutcima kada nam neide ili nam ide teško. 

Također poznavati svoje granice i ne prelaziti ih često pomaže da svoj život prilagodimo sebi i prihvatimo i one dijelove nas koje ne smatramo voljivima. Ukoliko s vremena na vrijeme prijeđemo svoje granice, nježnost je razumijeti i taj dio nas te ga sa prihvaćanjem promatrati.

 

Nedavno sam pročitala kako sama riječ iscjeljenje znači vratiti se sebi i baš mi je to zazvonilo u glavi. Analizirajući klijente sa kojima sam radila ili radim na anksioznosti, ova se tvrdnja pokazala točnom. Sam proces rada sa anksioznim osjećajima navodi nas na otkrivanje i prihvaćanje sebe, kao i odbacivanje onoga što nam više ne služi, slično kao brušenju dijamanta.

 

Na žalost ili na sreću, jedan dio anksioznih poremećaja se veže za proživljenu, a ne prerađenu traumu. Bježeći od ponavljajućih osjećaja traume, u neku ruku bježimo i od sebe, svojih osjećaja i zbog učestalog osjećaja straha prestanemo živjeti potpuno. Kada u jednom trenutku sustav više ne može izdržati napetost, on pokreće anksiozne epizode kao poziv u pomoć. Zato iscjeljenje možemo shvatiti i kao put vraćanja povjerenja sebi, svojim osjećajima i smislu za rasuđivanje. 

Ukoliko prepoznate simptome i potražite pomoć, rad na iscjeljenju djeluje kao čišćenje sobe natrpane starim i raspadnutim smećem. Nije nam ugodno ni misliti o toj sobi, ali da bismo očistili prostor, potrebno je suočiti se sa neugodnim mirisom, prljavštinom i količinom smeća koja treba našu pažnju i pozornost. Sa svakim radom se javlja osjećaj lakoće i unutarnjeg mira dok konačno ne dođemo do točke potpunog razumijevanja funkcioniranja sobe i potrudimo se redovno ju čistiti.

 

Anksioznost nas suočava s različitim unutrašnjim izazovima i strahovima. Kroz proces suočavanja, krećemo upoznavati svoj unutrašnji pejzaž kao dio sebe. Ljepota upoznavanja sebe daje moć nad strahom koji se javlja kada se suočavamo sa nepoznatim. 

Suočavanje s anksioznošću nas često gura da pronađemo izvor unutrašnjeg samopouzdanja. Razumijevanje vlastite sposobnosti da se nosimo sa izazovima i prebrodimo teškoće donosi osećaj sigurnosti. Anksioznost tako postaje most ka jačanju našeg samopouzdanja.

Anksioznost nas uči prepoznavanju i razumijevanju naših emocionalnih reakcija. Kroz ove lekcije o emocionalnoj inteligenciji, stvaramo dublji odnos s vlastitim emocijama, što nas čini sposobnijima da razumijemo i podržimo i druge ljude u njihovim izazovima, te izgradimo još čvršće i kvalitetnije odnose.

 

Umjesto da gledamo na anksioznost kao prepreku, možemo je videti kao izvor kreativnog razmišljanja. Kroz suočavanje s nesigurnostima, razvijamo vještine kreativnog rješavanja problema, čime postajemo sposobniji suočavati se s izazovima u različitim aspektima života.

 

Anksioznost nas podsjeća na važnost samopomoći i brige o vlastitom mentalnom zdravlju. Kroz ovaj proces, razvijamo svijest o sebi, učimo prepoznavati znakove stresa i radimo na strategijama samopomoći koje nam pomažu da ostanemo uravnoteženi.

 

Smatra se kako je svaki čovjek duhovan samim svojim postojanjem, svatko na svoj način. No u vremenu kada smo okruženi raznim distrakcijama lako je zanemariti taj dio čovječnosti. Ponekad se anksioznost pojavi kao podsjetnik na zaboravljenu duhovnost te osvještavanjem duhovnosti još više čovjeka približi samom sebi. 

 

Zaključak:

Umjesto da se povlačimo pred anksioznošću, možemo je prihvatiti kao sastavni dio života koji nosi vrijedne lekcije. Razvoj unutrašnje snage kroz suočavanje s anksioznošću omogućava nam da izrastemo u svjesnije, jače i emocionalno inteligentnije individue. Kroz ovaj proces, anksioznost postaje putnik na našem unutrašnjem putovanju ka osobnom rastu.